door-door-knocker Iako već odavno nemaju svoj prvobitni smisao, kucala nisu izgubila svoju čar. Dapače, kao i daleko u povijesti i danas ih nalazimo na ulaznim vratima mnogih kuća širom svijeta, čak i tamo gdje nisu bila dio vrijedne povijesne baštine. Kucala su doduše, izgubila svoju uporabnu vrijednost, no, kao i tisućama godina prije i dalje su prepoznatljiv simbol koji svjedoči o statusu i ukusu vlasnika kuće. Kucala su i u modernom svijetu dobar način da se impresionira posjetitelje, čak i prije nego li su gosti kročili u Vaš dom.

Kažu da su kucala, te masivne željezne alke koje u ustima drži lav ili kakva druga  životinja ili mitsko biće, u uporabi već više od tri tisuće godina. Kucalima su   najavljivani posjetitelji već u antičkoj Grčkoj, a rado su ih prigrlili i bogati   kućevlasnici u starom Rimu. Kucala su bila neizostavni ukras ulaznih vrata   dvoraca, palača i crkava i u Srednjem vijeku širom Europe i Bliskog istoka, a  njihov šarm i simbolika nije iščeznula ni onda kada su njihovu osnovnu funkciju   zamijenila električna zvona, portafoni i sustavi video nadzora.

Nekoć su kucala bila mnogo više od uporabnog predmeta koji je trebao  impresionirati one koji bi, u pravilu tri puta, alkom od kovanog željeza udarili o  vrata kuće u koju su nakanili ući. Njihova je svrha bila zaštita doma od zlih duhova i nečistih sila, stoga ih nalazimo u najrazličitijim oblicima i izvedbama.  Iako su željezne alke u raljama najčešće držali lavovi, koji simboliziraju snagu i  moć, diljem Mediterana nalazimo kucala koja su vješti majstori oblikovali kao   Gorgoninu glavu ili koje drugo strašno mitsko biće. Kucala su visjela i iz psećih,  zmajevih ili zmijskih glava, glava egipatskih faraona, a nerijetko su imala   groteskni oblik kako bi od ulaska odvratila neželjene posjetitelje. Vrata mnogih  muslimanskih    kuća, posebice u istočnom Sredozemlju, ukrašena su «rukama  Fatime», snažnom amajlijom koja također simbolizira snagu i moć. Nerijetko su  na vratima takvih kuća bile postavljene dvije ruke, pa bi lupanje jednom  najavljivao dolazak muških, a kucanjem druge ruke – ženskih posjetitelja.

Uz kucalo, ili zvekir, koji korijen ima u perzijskom jeziku, odnosno, batoč,  kako kucalo običavaju zvati u Dubrovniku i južnoj Dalmaciji, vezane su mnoge  priče i legende, a čar i simbolika tih zaštitnika domova nadahnuo je mnoge, pa i naše pjesnike i pisce. Tako je primjerice, zvekir postao i jedan od simbola grada   Sarajeva, a njegovoj moćnoj simbolici nije odoljela ni Britanska imperija, pa ulaz u  rezidenciju Prvog ministra Ujedinjenog Kraljevstva, u londonskom Downing   Streetu 10, također krasi masivno kucalo s lavljom glavom.

Kucala svjedoče o bogatom obrtničkom, pa i umjetničkom umijeću starih  majstora, koji su ih najčešće modelirali od kovanog željeza, ali i od bronce, mjedi,  pa čak i – zlata.

Danas je naravno, prilično teško pronaći stara, izvorna kucala, koja se  nude rijetko i po vrlo visokim cijenama, no zato su nam lako dostupne mnoge  vjerne replike starih kucala u svim mogućim izvedbama i po vrlo prihvatljivim cijenama. Kucala je i prilično lako postaviti na vrata – da biste na taj način ukrasili  ulazna vrata Vašeg doma potrebni su vam tek bušilica, odvijač i vijci. Za  ugrađivanje kucala na puna vrata bit će dovoljno učvrstiti ga vijcima, dok će takav  zahvat na šupljim vratima zahtijevati bušenje kroz vrata i njihovo učvršćivanje  maticama s druge strane. Održavanje kucala također nije zahtjevno, pa će Vam  za  primjereno održavanje, koje jamči dugovječnost kucala, biti potrebna tek  krpica i blagi deterdžent.

Stoga, želite li u svoj dom unijeti dašak starih vremena i vrijedne obrtničke  tradicije, a ulazna vrata učiniti dopadljivijima – kucala su idealan izbor.